Stari sarajevski bendovi: Saksija

"Želio sam malo sreće" je pjesma jedne stare Sarajevske grupe koja se zvala "Saksija". U nastavku teksta pročitajte i više informacija koje smo uspjeli da pronađemo o ovoj grupi. Ako se sjećate ove grupe, rado podijelite vaša sjećanja sa nama.

{youtube}JSY81M4crbg{/youtube}

http://youtu.be/JSY81M4crbg

Saksija je u to prvo doba bila u domu na Bjelavama... glazbenici su radili kao da su u nekoj firmi, svaki dan se vježbalo po osam sati, četiri normalne svirke, a ostala četiri svirka i scenski nastup...Navečer su se manje više svi okupljali u legendarnoj Park kafani popularno nazvanoj Parkuša... ako si u to doba trebao nekoga sa sarajevske scene, nije bitno da li iz Dugmeta, Teške industrije, Coda ili manje poznatih bendova, uvijek si u Parkuši navečer mogao naći nekoga od njih.. 1978. Saksija je za Sarajevo disk snimila svoju prvu singl ploču u studiju Nikole Borote sa pjesmama Put za rock i Rastanak... Rastanak je stvarno bila jedna divna balada, koja je brzinom munje pronašla svoj put u publici u pola godine prodana je u 35.000 komada, što je stvarno bio veliki uspijeh u to doba, a pogotovo za prvu singl ploču...

Na žalost to je jedini materijal koji je ugledao svijetlo dana, mislim izašao oficijelno u prodaju, iako je sve skupa urađeno i snimljeno jedno 15-tak pjesama, od kojih mnoge još i danas žive u „sarajevskoj raji", a i ponekad se čuju i na radio postajama...

Inače Saksija je bila jedna od najjačih predgrupa na velikim koncertima po ondašnjoj državi, Atomskom skoništu na svom velikom koncertu u Sarajevu, Bijelom dugmetu na svim največim koncertima, čak i na onom u Beogradu na stadijonu, gdje je bilo 120.000 gledaoca, zajednički koncert u Skenderiji, tada isto mlade grupe Riblja čorba iz Beograda, predgrupa na koncertu Leb i sol u Sarajevu, a osamdesetih su bili prateči bend Vajte u doba njegove največe solo karijere... Inače se uz grupu povezuje i jedan kurijozitet, oni su prvi koji su izbacili harmoniku iz narodne produkcije, tako da je 1978 prvi put umjesto harmonike kao solo instrumenta narodnjaka, Dubravko na ploči Vranjanka - Hašima Kučuka Hokija snimio legendarni sintisajzer Moog, što je bilo izazvalo veliku polemiku u glazbenim krugovima...

Grupa se rasformirala odlaskom Marka u vojsku, a i njegovom odlukom da se poslije vojske ponovno vrati doma u Grad... Još je jedna interesantnost povezana uz ovaj bend, dolaskom Dubravka i Marka u Sarajevo, nešto se promijenilo u dubrovačkoj glazbenoj sceni, tako da su iza njih u Sarajevo došli Mladen Harmat na klavijature u Senada od Bosne, pa Mime Šime Restović u istu grupu nešto kasnije za bubnjara, pa Bobo Rajačić na bubanj u Vatreni poljubac, a negdje sredinom osamdesetih i Nikša Bratoš u Crvenu jabuku...

Pored velikog broja pjesama koje je Saksija napravila, meni su ipak najdraže dvije balade

Rastanak i Snježana... Rastanak ću pustiti u glazbenoj podlozi, a tekst Snježane napisati, jer je po meni nastao veoma zanimljivo, nakon Markovog prvog susreta sa Sarajevom, on je to sve ispričao svom dobrom prijatelju i velikom tekstopiscu Slobodanu Nanu Vlašiću, a ovaj je napravio predivan tekst, iako nikada do tada nije bio u Sarajevu... Pjesma se još i danas može čuti na Radio Sarajevu, osobito u doba kad padne prvi snijeg....

SNJEŽANA

PRVI SNIJEG ME DOČEKAO
NA STANICI MAGLOVITOG SARAJEVA
BRKATI STARAC PRVOME JE MENI
PONUDIO TOPLO KESTENJE...
TREBAO SAM NAĆI NEKE LJUDE
I S NJIMA POČETI, POSAO U MAGLI,
AL POSLUŠAO SAM SAKRIVENO SUNCE
I DOSPIJO U TVOJE BISTO JUTRO...
KAKO ME JE PRVI SNIJEG DOČEKAO
KROZ PROZOR KAFANE LETIO JE K NAMA
ON DOLAZI, VLAK ĆE POĆI,
TI SE DUGO MISLIŠ...
A I TI SNIJEŽNO IME NOSIŠ...
PRVI SNIJEG JE NESTAO,
SARAJEVSKA STANICA JE PUNA,
ODLAZIM NEKIM DRUGIM VLAKOM,
NA KRATKO... TEK... NEKOLIKO DANA...
KAD SE VRATIM ČEKAT ĆE ME,
OPET ISTI LJUDI,
U „PARKUŠI" UVIJEK ISTA LICA,
A SITNO SUNCE NEĆE VALJDA...
OTOPITI TVOJE SNIJEŽNO IME...