Kome „Pipl" moraju povjerovati?

Odavno nešto nije zabavilo naciju ili bolje da kažem nacije na ovom potezu od Triglava do Đevđelije koji smo nekad zvali Jugoslavija, kao što je to učinilo obraćanje Ingrid Antičević Marinović, hrvatske zastupnice u Evropskom parlamentu. Od njenog rogobatno izgovorenog „People Must Trust Us" napravljena je opšta sprdačina koju jedino stranci ne mogu da shvate. Dobro, stranci i ja.

Sigurno ste čuli onu priču kako je lakše vidjeti trun u tuđem oku nego balvan u svom. Kod nas je to usavršeno. Kod nas možeš imati pun kamion balvana i još sa prikolicom i to u oba oka, a da ih ne primjetiš. Ali ćeš zato primjetiti kako neka tamo gospođica ima naglasak ruskih predratnih generala. Pa šta? Evropljani su navikli na još rogobatnije čerečenje engleskog od strane predstavnika Istočnog bloka da ih ovo uopšte nije nešto pretjerano zabavilo. A da ne govorimo o tome kako neki od osnivača Evropske unije barataju engleskim. Jeste li ikada čuli Talijane ili Francuze kako se muče sa izgovorom? Za većinu njih je Ingrid čista šekspirijanka.
Ali to je valjda odlika malih i provincijskih naroda da najviše sami sebi vole da se narugaju. Neko je odmah lucidno smislio da postavi na internet tobožnji tekst govora u kojem je engleski fonetiziran i napisan „po Vuku" kako se nekad govorilo. Naravno, u pitanju je klasična montaža, ali nije mali broj onih koji su povjerovali da je to papir sa kojeg je Ingrid čitala svoju nebulozu.
Najgore od svega jeste što dotična zaista lupa nebuloze, gluposti i fraze i kada se obraća svojoj izvornoj i izbornoj bazi na čistom hrvatskom. A najpogubnije za sve ove što je sada napadaju jeste što nisu reagovali na to šta govori nego reaguju samo na to kako nešto izgovara. Još jedna pobjeda forme nad suštinom. I niko da se zapita zašto je to baš toliko važno.
Ja imam odgovor koji ne mora biti tačan, ali barem meni zvuči logično. Zbog kompleksa. Kompleksa malog naroda i malog jezika. Danas klinci u mojoj zemlji engleski govore bolje od svog maternjeg jezika. I to nije nikakva stilska figura nego bolna istina. I ti klinci koji ne čitaju knjige i lektire prepisuju sa interneta, ti klinci kojima se komunikacija svela na rafalnu paljbu skraćenica, ti klinci koji će se dobro namučiti prije nego što nađu odgovarajuću riječ u svom jeziku (ako je uopšte i nađu), e ti i takvi klinci uzimaju sebi za pravo da se nekome izruguju zato što ne govori tuđi jezik bez greške i bez akcenta. Imali snažnijeg primjera za globalizaciju na djelu?
A to što nam se dešava pod plaštom globalizacije jeste kolonijalizam u onom njegovom najbrutalnijem obliku. Nije čak ni problem što je engleski postao skoro pa zvaničan jezik u komunikaciji sa strancima. U našoj vlastitoj, svekodnevnoj komunikaciji, engleski je toliko već uzeo maha da je posve zavladao nevladinim sektorom i sljedeći je korak da se useli u adminstraciju. I kakva će onda biti razlika između Alžira 1950.godine i Bosne i Hercegovine 2020.godine na primjer. Nikakva, osim što su Alžirci u svojoj javnoj komunikaciji protežirali francuski, a mi ćemo engleski.
Nisam ja nikakav jezički čistunac i nemam ništa protiv toga da uzmemo tuđu riječ za pojam za koji nemamo vlastitu. Pogotovo sam protiv stvaranja nekog vještačkog novogovora kao da bi sačuvali svoj jezik od uticaja sa strane, kao što se to pokušavalo u nekim susjednim zemljama početkom devedesetih. Mogu čak i da zamislim planetu za par stotina godina, planetu na kojoj će se govoriti samo jedan jezik čija će osnova biti engleski,a razlikovat će se samo po dijalektima. I ne mislim da je to nešto loše. I nemam ništa protiv toga. Ali imam protiv omalovažavanja ljudi na račun toga što im engleski nije na oksfordskom nivou.
Svjestan sam ja da je 400 godina turske okupacije ostavilo neizbrisiv trag u jeziku, svjestan sam i da je tridesetak godina austrijskog boravka ovde posijalo brojne germanizme, svjestan sam da će i dominacija engleskog danas u svijetu ostaviti traga, samo se nadam da za tri generacije nećemo morati vlastitoj djeci prevoditi Mešu i Andrića da bi ih shvatili. I nadam se da će biti neko i da se toj djeci naruga kad oni kao što Ingrid tvrdo izgovara engleski oni grubo i rogobatno budu zborili maternji jezik.

Amir Misirlić